Zašto se nekima afirmacije ostvaruju, a nekima ne?
Afirmacije na prvom mjestu trebaju služiti kao neka vrsta samopodrške, vjere u sebe da možete više i bolje, da ne mora biti onako kako je do sada bilo i da možete kreirati život kakav vi želite.
To je vrlo djelotvorno, sve dok vjerujete u ono što izgovarate. Međutim, problem je u tome što nije dovoljno samo mehanički izgovarati neku tvrdnju, ako u to, zaista u dubini duše – ne vjerujete, ako ne osjećate ono što verbalno poručujete sebi.
Vjerujem da su mnogi imali iskustvo u kojem su pokušali koristiti afirmacije, ali da jednostavno nisu u dubini duše vjerovali u to što izgovaraju i zbog toga nisu imali očekivane rezultate.
Nije stvar u riječima, nego u osjećanju koje imate dok zamišljate priču koju želite da vam se ostvari.
Osjećanje koje kreirate u sebi je trenutak u sadašnjosti.
Poznato vam je da su afirmacije rečenice koje se uvijek izgovaraju u sadašnjem momentu i u potvrdnom obliku. Zašto? Zato jer se tim rečenicama priziva sadašnji trenutak u kojem se potvrđuje da je željena situacija zaista tu, da je zaista već ostvarena, ovdje i sada.
Afirmacije kao rečenice su samo podloga, one su samo pomoć u definiranju onoga što zapravo želimo, osnova za prizivanje “osjećanja” situacije koju želimo ostvariti.
Recimo da maštate kako živite u prirodi. Afirmacija tipa “Ja sada živim u prirodi” je isprazna, ako su u pitanju samo riječi koje ste mehanički sebi izgovorili. Možete je ponoviti na stotine puta, ona jednostavno neće djelovati ako nema “osjećanja” koje prati tu rečenicu.
Kako to osjećanje prizvati? Osjećanje koje prati situaciju u kojoj se nalazimo je nešto što većina ljudi zanemaruje. “Osjećanje” je samo po sebi toliko potpuno, da nijedna rečenica nije dovoljna da ga prepriča ili opiše. Umjesto izgovaranja rečenice, primjera radi, zatvorite oči i zamislite sebe da stvarno živite u prirodi. Zamislite kuću, okolinu, ljude koje želite oko vas, jedan dan u prirodi baš onako kako ga vi zamišljate. Ovo što zamišljate je samo slika, a ono što upotpunjuje tu sliku je osjećanje koje doživljavate dok ovo zamišljate. Uživite se u priču. Veseli ste, smijete se, ispunjeni ste, uživate u prirodnom okruženju. Možete li osjetiti tu radost? Ispunjenost?
Ključ za realizaciju ovog vašeg sna je “osjećanje” koji se javilo dok ste se uživljavali u ovu priču. Osjećanje je ono za čime zapravo težite. Osjećanje je ono što se riječima ne može opisati. Može li se riječima opisati osjećanje kada ste zaljubljeni, osjećanje kada ste ispunjeni, osjećanje kada ste veseli? Ne može.
Zato afirmacije ne djeluju, ako u njima nema ovog osjećanja. Mrtva slova na papiru.
Afirmacije u vidu rečenica su u principu nepotrebne. Sve što je dovoljno je prizvati osjećanje onoga za čime težite. Želite li bolji posao? Nema problema. Zamislite sebe na radnom mjestu kakvo želite, zamislite “osjećanje” kako bi vam bilo na takvom poslu, okruženi sjajnim kolegama, šefom koji vam izlazi u susret, plaća je korektna, atmosfera ugodna.
Osjetite to, kao da ste tamo sada u ovom trenutku.
To osjećanje je mnogo više nego tisuću napisanih rečenica.
To osjećanje je trenutak, sekunda i beskonačnost.
To osjećanje je trenutak uhvaćen na fotografiji, slika koja govori sve.
Aniko Budai
majkazemlja.com
Afirmacije na prvom mjestu trebaju služiti kao neka vrsta samopodrške, vjere u sebe da možete više i bolje, da ne mora biti onako kako je do sada bilo i da možete kreirati život kakav vi želite.
To je vrlo djelotvorno, sve dok vjerujete u ono što izgovarate. Međutim, problem je u tome što nije dovoljno samo mehanički izgovarati neku tvrdnju, ako u to, zaista u dubini duše – ne vjerujete, ako ne osjećate ono što verbalno poručujete sebi.
Vjerujem da su mnogi imali iskustvo u kojem su pokušali koristiti afirmacije, ali da jednostavno nisu u dubini duše vjerovali u to što izgovaraju i zbog toga nisu imali očekivane rezultate.
Nije stvar u riječima, nego u osjećanju koje imate dok zamišljate priču koju želite da vam se ostvari.
Osjećanje koje kreirate u sebi je trenutak u sadašnjosti.
style="display:inline-block;width:336px;height:280px"
data-ad-client="ca-pub-3359077394948940"
data-ad-slot="2995055715">
Poznato vam je da su afirmacije rečenice koje se uvijek izgovaraju u sadašnjem momentu i u potvrdnom obliku. Zašto? Zato jer se tim rečenicama priziva sadašnji trenutak u kojem se potvrđuje da je željena situacija zaista tu, da je zaista već ostvarena, ovdje i sada.
Afirmacije kao rečenice su samo podloga, one su samo pomoć u definiranju onoga što zapravo želimo, osnova za prizivanje “osjećanja” situacije koju želimo ostvariti.
Recimo da maštate kako živite u prirodi. Afirmacija tipa “Ja sada živim u prirodi” je isprazna, ako su u pitanju samo riječi koje ste mehanički sebi izgovorili. Možete je ponoviti na stotine puta, ona jednostavno neće djelovati ako nema “osjećanja” koje prati tu rečenicu.
Kako to osjećanje prizvati? Osjećanje koje prati situaciju u kojoj se nalazimo je nešto što većina ljudi zanemaruje. “Osjećanje” je samo po sebi toliko potpuno, da nijedna rečenica nije dovoljna da ga prepriča ili opiše. Umjesto izgovaranja rečenice, primjera radi, zatvorite oči i zamislite sebe da stvarno živite u prirodi. Zamislite kuću, okolinu, ljude koje želite oko vas, jedan dan u prirodi baš onako kako ga vi zamišljate. Ovo što zamišljate je samo slika, a ono što upotpunjuje tu sliku je osjećanje koje doživljavate dok ovo zamišljate. Uživite se u priču. Veseli ste, smijete se, ispunjeni ste, uživate u prirodnom okruženju. Možete li osjetiti tu radost? Ispunjenost?
Ključ za realizaciju ovog vašeg sna je “osjećanje” koji se javilo dok ste se uživljavali u ovu priču. Osjećanje je ono za čime zapravo težite. Osjećanje je ono što se riječima ne može opisati. Može li se riječima opisati osjećanje kada ste zaljubljeni, osjećanje kada ste ispunjeni, osjećanje kada ste veseli? Ne može.
Zato afirmacije ne djeluju, ako u njima nema ovog osjećanja. Mrtva slova na papiru.
Afirmacije u vidu rečenica su u principu nepotrebne. Sve što je dovoljno je prizvati osjećanje onoga za čime težite. Želite li bolji posao? Nema problema. Zamislite sebe na radnom mjestu kakvo želite, zamislite “osjećanje” kako bi vam bilo na takvom poslu, okruženi sjajnim kolegama, šefom koji vam izlazi u susret, plaća je korektna, atmosfera ugodna.
Osjetite to, kao da ste tamo sada u ovom trenutku.
To osjećanje je mnogo više nego tisuću napisanih rečenica.
To osjećanje je trenutak, sekunda i beskonačnost.
To osjećanje je trenutak uhvaćen na fotografiji, slika koja govori sve.
Aniko Budai
majkazemlja.com
